Vinogradarski krajolik Pijemonta je naziv za pet zaštićenih područja u pokrajinama Langhe, Roero i Monferrato, u regiji Pijemont (sjeverna Italija) koji su 2014. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao područje „koje je postalo zaštitni znak razvoja vinogradarstva u talijanskoj povijesti i obuhvaća cijeli raspon tehničkih i gospodarskih procesa povezanih s uzgojem vinove loze i proizvodnje vina, a koji su obilježili ova područja stoljećima”.

Ona se nalaze u južnom dijelu Pijemonta, između rijeke Po i Ligurijskih Apenina, gdje je pronađen pelud vinove loze koji datira iz 5. stoljeća prije Krista, kada je Pijemont bio mjesto dodira i razmjene između Etruščana i Kelta. Etruščanske i keltske riječi, osobito one koje se odnose na vino, još uvijek se mogu pronaći u lokalnom dijalektu. Tijekom Rimskog Carstva, Plinije Stariji spominje Pijemont kao regiju koja je jedna od najpovoljnijih za uzgoj vinove loze u drevnoj Italiji, a Strabon spominje svoje barele.