Kosovo (albanski: Kosova, Kosovë, Republika e Kosovës; srpski: Република Косово; turski: Kosova) je djelomično priznata država u jugoistočnoj Europi. U veljači 2008. Skupština Kosova proglasila je Republiku Kosovo, koju je do 19. veljače 2022. priznalo 97 od 193 država članica UN-a, te četiri ne-članice UN-a: Suvereni malteški vojni red, Republika Kina (Tajvan), iako Kosovo nije priznalo Republiku Kinu (Tajvan) te Cookovo Otočje i Niue.

Kosovo se nalazi pod upravom EULEX-a od 2008. godine, a izvan nadzora Republike Srbije.

Od kolovoza 2006., Kosovo je bilo „entitet pod privremenom međunarodnom upravom“ kojem je glavni grad Priština (alb. Prishtinë). 17. veljače 2008. kosovska Skupština proglasila je neovisnost, uz jamčenje prava srpskog i ostalih manjinskih naroda koji ondje žive. Tu odluku Srbija nije priznala, dok su neovisnost Kosova uskoro priznale SAD, Kanada, Ujedinjeno Kraljevstvo, većina država Arapskog poluotoka, Njemačka i druge zemlje, uključujući Hrvatsku.

Zbog svoje apsolutne većine, Albanci imaju potpunu vlast na Kosovu, uz iznimku dijelova nekoliko općina na sjeveru Kosova. Dio Srba (Kosovci) ne žele sudjelovati ni u kakvoj vladi koja nije vođena iz Beograda.

Prema rezultatima službenog popisa iz 2011. godine na Kosovu živi 1.739.825 stanovnika, od čega 92,93 posto čini Albanci, a 1,47 posto Srbi. Popis nije proveden na Sjevernom Kosovu, u tri većinski srpske općine Zubin Potoku, Zvečanu i Leposaviću.

Kosovo je formirano kao zasebna država povodom Rata na Kosovu krajem 1990.-ih godina, kada je Srbija albansku oružanu pobunu pokušala slomiti protjerivanjem većinskog albanskog stanovništva Kosova. Međunarodna zajednica je na to reagirala vojnom intervencijom koja se u prvom redu sastojala od NATO-ovo bombardiranje zračnog bombardiranja Srbije i Crne Gore velikih razmjera, koje je dovelo do sloma režima Slobodana Miloševića i prestanka vlasti Srbije nad Kosovom. Slobodan Milošević, glavna politička figura Republike Srbije u to vrijeme je pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, pored drugih zločina vezanih uz ratovanje u Hrvatskoj i BiH - također i za zločine počinjene u nastojanju da Kosovo zadrži u granicama Srbije: optužnica je obuhvaćala istrjebljivanje i ubojstva ne-Srba, u prvom redu Bošnjaka i Hrvata koji su živjeli na području Banja Luke, Bihaća, Bijeljine, Bileće, Bosanske Krupe, Bosanskog Novog, Bosanskog Šamca, Bratunca, Brčkog, Čajniča, Doboja, Foče, Gackog, Sarajeva (Ilijaš), Ključa, Kalinovika, Kotor Varoši, Nevesinja, Sarajeva (Novi Grad), Prijedora, Prnjavora, Rogatice, Sanskog Mosta, Srebrenice, Teslića, Višegrada, Vlasenice i Zvornika; stavljanje tisuća civila u zatvore u uvjetima koji su bili sračunati na njihovo fizičko uništenje, kroz neadekvatnu prehranu, teški rad, nedostatnu medicinsku skrb, te stalna fizička i psihička zlostavljanja, uskratu građanskih prava Bošnjacima i Hrvatima na području pod srpskom kontrolom i njihovo prisilno iseljavanje s tog područja. Suđenje nije okončano zbog Miloševićevog samoubojstva u pritvoru u Haagu.